Ti si farmaceut-medicinski biohemičar i želiš da radiš u Nemačkoj? Onda je ovo tekst za tebe!

 

U Nemačkoj farmaceutski i biohemijski poslovi spadaju (delom) u regulisane profesije, što znači da diploma iz Srbije (ili bilo koje druge zemlje van EU) ne može automatski da se koristi — mora da prođe postupak priznavanja kvalifikacija (Anerkennung) i/ili izdavanje licence (nem. Approbation). Evo kako to funkcioniše:

 

Koja zanimanja dolaze u obzir

 

Diploma „farmaceut – medicinski biohemičar“ u Srbiji (i drugim zemljama bivše Jugoslavije) je kombinacija farmacije i laboratorijske medicine, ali u Nemačkoj su to obično odvojene profesije:

 

  • Apotheker/in (farmaceut) – strogo regulisan, potrebna dozvola (aprobacija). Farmaceuti u Nemačkoj rade u javnim i bolničkim apotekama, u industriji, regulativi isl.

 

  • Biochemiker/in ili Laborleiter/in – u akademskim istraživačkim institutima ili industriji (nije nužno regulisano, ali često traže priznavanje ako se radi u zdravstvenom sektoru).

 

  • Medizinisch-technische Laboratoriumsassistent/in (MTLA) – rad u kliničkim laboratorijama (takođe regulisano, diploma mora da se prizna). MTLA nije faultetsko zanimanje – u pitanju je srednja stručna ili viša škola u trajanju od 3 godine. U suštini, u pitanju je zanimanje koje je po kvalifikacijama ispod novoa farmaceuta-medicinskog biohemičara. Pre je u pitanju zanimanje kao što je npr laboratorijski tehničar.

 

  • Dok u laboratorijama za kliničku hemiju, hematologiju isl uglavnom rade lekari sa specijalizacijom iz kliničke hemije. Nažalost, specijalizacije iz zemalja van EU po pravilu nisu priznate.

 

Priznavanje diplome

 

Za farmaciju i medicinsku biohemiju, najčešći postupci su:

 

  • Approbation als Apotheker – za farmaceute – medicinske biohemičare nije moguća opcija.

 

  • Anerkennung als MTLA – ako neko želi da radi u dijagnostičkoj laboratoriji.

 

  • Anerkennung im akademischen Bereich – ako želi naučni ili industrijski rad (biotehnologija, farmaceutska industrija), tu se diploma često vrednuje preko Zentralstelle für ausländisches Bildungswesen (ZAB).

 

Postupak obično uključuje:

 

  • Podnošenje dokumenata (diploma, plan i program studija, prevodi kod ovlašćenog sudskog tumača).
  • Poređenje sa nemačkim obrazovanjem.
  • Ako postoje razlike, može biti potrebna dopunska obuka (Anpassungslehrgang) ili polaganje stručnog ispita (Kenntnisprüfung).
  • Jezik: Za zdravstveni sektor (bolnice, laboratorije, apoteke) najčešće se traži nivo B2 ili C1 nemačkog jezika po GER. Za naučno-istraživačke poslove ponekad je dovoljan engleski, ali znanje nemačkog daje veliku prednost.

 

Alternative bez pune nostrifikacije

 

Ako neko ne želi odmah prolaziti kroz dug proces priznavanja:

 

  • Rad u farmaceutskoj industriji (npr. kontrola kvaliteta, razvoj lekova, biotehnologija, regulativa) — gde nije formalno potrebna aprobacija. Međutim, nije jednostavno dobiti posao na ovakvoj poziciji – često se ipak zahteva aprobacija, iskustvo i rešeno boravišno pitanje. O tome sam pisao u svom nedeljnom njuzleteru.
  • Laboratorije u privatnom sektoru koje nisu u direktnom zdravstvenom sistemu.
  • Doktorske studije ili istraživački projekti (univerziteti, instituti).

 

Zaključak:

 

Da bi neko radio kao medicinski biohemičar u nemačkom zdravstvenom sistemu kandidat bi morao da prizna diplomu i prođe kroz proceduru Anerkennung. Bez toga, može raditi u istraživanju ili farmaceutskoj industriji, gde se često priznaje akademska vrednost diplome, ali ne i profesionalna licenca.

 

 

EUSpLM — evropska titula za laboratorijsku medicinu

Postoji put koji mnogi ne poznaju, a koji olakšava prelazak u Nemačku: EUSpLM (European Specialist in Laboratory Medicine).

Titulu dodeljuje EFLM (European Federation of Clinical Chemistry and Laboratory Medicine) — organizacija osnovana da uskladi laboratorijsku medicinu na evropskom nivou: obrazovanje, standarde rada, metode i kompetencije kadrova.

Ko može da je stekne?

Titulu mogu steći stručnjaci koji ispunjavaju jedan od dva uslova:

  • završena specijalizacija iz laboratorijske medicine, ili
  • doktorat iz odgovarajuće oblasti uz najmanje godinu dana rada u medicinskoj laboratoriji

Kako se aplicira?

  • Iz Srbije: preko Društva medicinskih biohemičara Srbije, koje je član EFLM-a. Članstvo i sam postupak povlače određene troškove.
  • U Nemačkoj: nacionalni predstavnik je DGKL (Deutsche Gesellschaft für Klinische Chemie und Laboratoriumsmedizin e.V.), pa se titula stiče preko njih.

Zašto je korisna?

EUSpLM garantuje da nosilac ima usklađen nivo znanja i kompetencija priznat u celoj Evropi. To olakšava prelazak u druge zemlje i zapošljavanje — u Nemačkoj, Francuskoj ili bilo kojoj drugoj članici EFLM-a.

Zašto je to uopšte potrebno? Zato što se profili razlikuju od zemlje do zemlje. U Francuskoj su, na primer, svi stručnjaci laboratorijske medicine farmaceuti — dok u drugim državama dominiraju lekari, biohemičari ili biolozi. EUSpLM upravo premošćuje te razlike i izjednačava kvalifikacije.

Hvala kolegi Bojanu, koji je ove informacije podelio u komentarima ispod teksta.

Gde tražiti posao?

Jedno je priznati diplomu — drugo je naći poslodavca. Evo gde konkretno da gledaš, u zavisnosti od toga koji put biraš:

Ako ideš putem MTLA (dijagnostička laboratorija)

  • Bolničke laboratorije — oglasi obično na sajtu same bolnice
  • Veliki laboratorijski lanci (npr. Synlab, Labor Berlin, Amedes, Sonic Healthcare) — imaju stalnu potrebu za kadrom
  • Portali: Indeed, StepStone, Bundesagentur für Arbeit

Ako ideš putem industrije i istraživanja

  • Farmaceutska industrija — kontrola kvaliteta (QC), razvoj, regulativa
  • Biotehnološke firme
  • Istraživački instituti — Max-Planck, Fraunhofer, Helmholtz
  • Doktorske studije — često najlakši ulaz, jer se diploma vrednuje akademski i ne traži se aprobacija

 

Praktičan savet: Za industriju i istraživanje engleski je ponekad dovoljan, ali nemački ti otvara znatno više vrata — i skoro uvek je uslov za napredovanje. Za zdravstveni sektor (bolnice, laboratorije) nemački je obavezan, po pravilu B2 ili C1.

Šta uraditi prvo?

Ako tek počinješ, redosled je otprilike ovaj:

  1. Odluči koji put biraš — dijagnostička laboratorija (MTLA), industrija/istraživanje, ili doktorat. Od toga zavisi sve dalje.
  2. Proveri nadležnu instituciju u pokrajini u kojoj želiš da radiš — postupci se razlikuju.
  3. Pribavi i prevedi dokumenta kod ovlašćenog sudskog tumača: diploma, plan i program studija.
  4. Uči nemački paralelno — ne čekaj da postupak završi. Jezik je najčešće ono što najduže traje.
  5. Razmisli o EUSpLM tituli ako imaš specijalizaciju ili doktorat — olakšava priznavanje širom Evrope.

 

Imaš pitanje o svojoj konkretnoj situaciji? Piši mi na nikola@farmaceutunemackoj.de — svaka diploma je priča za sebe.

farmaceut u nemackoj nikola boskovic
Nikola Bošković - Farmaceut u Nemačkoj

Zdravo! Ja sam Nikola Bošković, poznat kao farmaceut u Nemačkoj i pomažem kolegama da dođu za Nemačku. Ovde možeš da pogledaš neka osnovna objašnjenja kada je u pitanju priznavanje diplome u Nemačkoj.

2 Kommentare

  1. Poštovani Nikola,

    Tekst je zanimljiv, a ja ću dodati nekoliko informacija koje sam do sada saznao bilo to na studiju, bilo putem kolega.
    EFLM (European Federation of Clinical Chemistry and Laboratory Medicine) osnovan je s ciljem harmonizacije laboratorijske medicine na europskoj razini u pogledu obrazovanja, standarda rada, metoda te kadrovskih kompetencija. Na taj način omogućuje se lakša profesionalna mobilnost unutar Europe, bez obzira na nacionalne razlike u regulativi ili profilu stručnjaka koji rade u laboratoriju.
    Jedan od ključnih mehanizama EFLM-a jest titula EUSpLM (European Specialist in Laboratory Medicine). Ovu titulu mogu steći stručnjaci koji ili završe specijalizaciju iz laboratorijske medicine, ili
    imaju doktorat iz odgovarajućeg područja uz najmanje godinu dana rada u medicinskom laboratoriju.
    U Republici Srbiji kandidati apliciraju putem Društva medicinskih biohemičara Srbije, koje je član EFLM-a. Članstvo i postupak apliciranja su vezani uz određene troškove. U Njemačkoj je nacionalni predstavnik DGKL (Deutsche Gesellschaft für Klinische Chemie und Laboratoriumsmedizin e.V.), pa se stjecanje titule ostvaruje preko njih.
    Prednost EUSpLM titule je što ona jamči da nositelj ima usklađenu razinu znanja i kompetencija priznatu u cijeloj Europi. To olakšava prelazak u druge zemlje i zapošljavanje, primjerice u Njemačkoj, Francuskoj ili bilo kojoj drugoj članici EFLM-a. Primjer razlika: u Francuskoj su svi stručnjaci laboratorijske medicine farmaceuti, dok u drugim državama dominiraju liječnici, biokemičari ili biolozi. EUSpLM status služi upravo tome da te razlike premosti i da osigura jednakost kvalifikacija.

    S poštovanjem,
    Bojan