Šta je zapravo to reimport? Nemački zakon zapravo ne poznaje taj termin, ali se on kao žargon koristi u apotekarskom svetu. Pod reimportom se misli na lek uvezen iz inostranstva, prepakovan, označen u skladu sa zakonom i stavljen na tržište pod nižoj ceni od cene originala.

Ono što zakon prepoznaje jesu Importi – uveženi lekovi. Međutim, oni postoje po različitim osnovama članova zakona o lekovima (AMG). Pod Reimpotom se misli na taj jedan konkretan način. Naime, cene lekova u gotovo svim zemljama je regulisana zakonom. To znači da su isti lekovi negde skuplji a negde jeftiniji. Kako tržište EU ne zna za granice (zapravo zna, ali to je druga priča) moguće je lek proizveden u Nemačkoj a stavljan na tržište Italije ili npr Francuske tamo kupiti jeftinije i zatim ga prodati u Nemačkoj po nižoj ceni od cene nemačkog „originala“. Tehnički gledano se ne radi u uvozu (Import) već o prometu (Vertrieb), ali zakon koristi te izrazi na taj način.

Kako se pakovanje i obeležanje u nemačkom zakonu (AMG) smatra proizovdnjom, tako je za „prepakivanje“ neophodna dozvola za proizvodnju. Tako da nemačka preduzeća „uvoze“ nemačke lekove iz inostranstva koji se tamo prodaju po nižoj ceni i zatim te lekove obeležaju nalepnicama na nemačkom jeziku, kao i uputstvom za lek (Beipackzettel). Tako „proizvedeni“ lekovi dospevaju zatim na nemačko tržište pod istim nazivom kao i „original“, ali po nižoj ceni.

Ovo ima za cilj uštedu. U nemačkoj javnoj apoteci pacijenti dobijaju lek koji je rabat. Ukoliko za neki lek ne postoji rabat, onda je po pravilu neophodno izdati jedan od četiri najjeftinija leka na tržištu (naravno, ista supstanca, jačina i veličina pakovanja). Tada je Reimport jeftiniji i time ima prednost. S time da je Reimport od značaja jedino ako je barem 15% jeftiniji od originala, što nije uvek slučaj.

Od značaja je i za privatne pacijente koji onda naravno manje moraju da plate „unapred“ a dobijaju iste tablete kao i kada bi platili punu cenu leka. Sa druge strane kako su original i reiport zapravo jedan te isti lek (iz iste nemačke fabrike), ali je jedan jeftiniji i prepakovan u inostranstvu a drugi skuplji i nije obišao pola Evrope, zakon i ne prepoznaje njihovu razliku, osim u ceni. To vodi naravno ka diskusiji sa nekim pacijentima koji su navikli da uvek dobiju „original“, ali sada eto kada postoji jeftinjia alternativa njihovo osiguranje ne želi da plati više – a i zašto bi kada su u pitanju „iste tablete“. Neki pacijenti naravno izražavaju sumnju u delotvornost, sadržaj i sve ostalo.

Nikola Boskovic
Železnička pruga kod Koblenca

Moram reći da sam u praksi imao prilike da vidim različite reimporte, različitog kvaliteta. I oni od 5 evra u nabavnoj ceni i oni od 5000 evra u nabavnoj ceni mogu imati lepu kutiju a mogu imati i kutiju gde je još uvek španskog, grčkog ili bugarskog teksta.

Kada je počeo ratu u Ukrajini jedna pacijentkinja je vratila lek sa grčkim natpisom, smatrajući ga  ruskim ćiriličnim tekstom i ne želeći da ga koristi i time „podržava“ okupatora.

Drugi pacijent možda nije imao problema sa bugarskim ćiriličnim tekstom, ali bi povezivao da takav lek ne deluje. A mi u apoteci apsolutno nemamo uticaj na to odakle lek potiče. Mi poručujemo ono najjeftinije, a to je nekad iz Italije, nekad iz Španije ili Grčke i Bugarske.

Međutim, kao što rekoh, nekad je to jako lepo i kvalitetno urađeno da se ne vidi razlika u odnosu na „originalni“ lek.

Meni lično nije bitno koji lek izdajem, ko ga je razvio ili proizveo, ko mu je nosilac dozvole za stavljanje u promet (Zulassung), ili ko ga je upisao u registar (ukoliko dozvola nije neophodna) ili ko ga je odakle uvezao – sve dok će taj lek pomoći pacijentu. Nažalost, ponekad ta „ušteda“ koju predviđaju nemački zakoni ne štedi moje vreme i živce u apoteci ubeđujući ljude da su tablete iz iste fabike, zato što i jesu.

A vrhunac svega je kada sam video generički reimport i sve ih je više vremenom. Skoro je promenio rabat kod veće grupacije osiguranja kada je u pitanju tamsulosin, ali lek koji sam imao u apoteci nisam mogao da izdam iako je imao isti naziv kao i rabat, ali nije bio prepakovan u inostranstvu. Kapsule su iste boje i veličine, istog sastava aktivne i pomoćnih supstanci, ali nije isto pred zakonom.

Nekada putevi farmaceutski ipak nisu tako pravi kao šine ove železničke pruge sa fotografije.